U 11. i 13. st. postojale su brojne škole ljubavnog pjesništva. Jedna od njih, škola iz Foixa, obuhvaćala je i tzv. školu Svetog Grala. U njoj su djelovali pjesnici Kyot iz Provance, Chrétien de Trois i Wolfram von Eschenbach. Djelo koje najbolje predstavlja povezanost između poezije i mudrosti misterija je Parsifal Wolframa von Eschenbacha. Wolfram je bio najveći srednjovjekovni Minnesänger ili romancier. I sam se otpravio u zemlju onkraj mora kako bi promatrao svakodnevni rad templara. U romanci o Parcifalu vitezove je prikazao kao najuzvišenije ljude.

Parsifal odrasta u sjeni majke i nije svjestan kraljevskog podrijetla. Ime Parcifal znači "ići kroz sredinu." Parcifal se mora probiti kroz najrazličitije prepreke. Susretne vitezove i javi mu se želja za avanturama. Prije nego postane vitez Grala bit će primljen u krug vitezova kralja Artura. Iskaže se u svjetovnoj, socijalnoj kreposti i dokaže kao čist vjernik koji će kasnije utrti put do misterija.

Sve u priči o Pacifalu ima dvojako značenje. S jedne strane to je pjesničko ostvarenje, a s druge simboličan zapis cjelokupnog puta misterija. Kada stekne viteške vještine, put ga vodi do dvorca u kojem živi bolesni kralj Anfortas, Riblji kralj. Gralskog kralja mora upitati za uzrok njegovoj patnji. Budući da to ne čini, mnoge godine luta svijetom tražeći istinu.

Njegov ustrajnost i neprestana potraga konačno bivaju nagrađeni. Još jednom mu se ukazuje prilika. Opet ulazi u gralski dvor Ribljeg kralja. Pred njim se ponovno odvija procesija sa Svetim Gralom. Pored njega prolazi nevjesta odjevena u bijelo kao ljiljan, noseći Gral u rukama. Za njom slijedi druga koja u rukama nosi koplje s čijeg vrha kaplje krv. Nju slijedi sluga koji u rukama nosi slomljeni mač koji polaže pored kralja. Kralj potiče Parcifala da iskuša svoju snagu. Parcifal ga uzima u ruke i uspijeva spojiti. Postao je savršeni vitez, najbolji na svijetu.

Ispaćenom Anfortasu postavlja pitanje: "Zašto patiš?" On se okrene ka svojoj bolesnoj biti, spozna uzrok patnje i tako stječe Gral, novo stanje nutarnje biti. "Duši si izborio mir i potkrijepio životnu radost." U trenutku kada je izgovoreno pitanje, nestaje sve prokletstvo nad Amfortasom. Može umrijeti. Parcifal koji se očistio i postao savršen postaje nasljednik gralskog dvora i zadobiva veliku snagu. Kao i svim perfektima, sve mu je dostupno što je u dosegu planeta i što je obasjano, određeno da zadobije.

Simbol Grala nacrtan na Pirenejima

Likovni prikaz gralskog epa o Parcifalu i danas se nalazi u Taraskou kod ostataka moćnog dvorca Motréalp-de-Sosa. Godine 1136. u okolici, a prije svega u Villedieu-Arieege naselili su se templarji, koji so bili čuvari dvorca. Tu se nalazi spilja s dvojnim ulazom. U njoj je na zidu nacrtan crtež koja sadrži cijelu legendu o Parcifalu. Nacrtano je dvanaest križeva, šest lijevo i šest desno. Trinaesti koji simbolizira Krista nalazi se u sredini. Slijedi ukrašeni pladanj s pet kapljica crvene krvi. Vidimo i koplje, slomljeni mač i na sredini, u obliku žarkog sunca, Gral kojega okružuje crna kruna, Isusova kruna od trnja. Djelomično se može opaziti i crna ruka. Ti simboli svjedoče o višestoljetnoj tradiciji – oni su utjelovljenje zemljske i duhovne snage.

Slika svetog Grala iz Montréalp-de-Sosa