Područje tadašnje Okcitanije, na kojem se katarstvo naročito proširilo, bilo je stara i najciviliziranija zemlja južno-Francuske kulture. Na području Languedoca, tadašnje okcitanske provincije, govorilo se okcitanskim jezikom koji je bio i jezik zemlje.

Okcitanija je u srednjem vijeku doživjela potpuni procvat, ne samo radi blaga koje su s Orijenta donosili razni trgovci, nego i zbog novog misaonog svijeta. Država je bila bogata, tu su sagrađeni mnogi moćni gradovi. Plemstvo i građani bili su jednaki i često su se vjenčavali među sobom. Većina seljaka bila je slobodna i mogla se obrazovati. Okcitanski plemići koji su otišli na Istok 1147. godine, tijekom drugog križarskog rata upoznali su se s manihejskim učenjem. I nakon povratka u domovinu očuvali su kontakte s Orijentom. Kod kuće su počeli poučavati učenje "čistog" Perzijanca. Učenje tog nauka izvršilo je veliki utjecaj na ljude, jer ga nisu iznosili stranci, nego ljudi koji su pripadali vladajućoj klasi, što je zasigurno izvršilo velik utjecaj na širenje katarstva.

Vjera katara bila je gnostička, zato su zagovarali unutrašnje znanje. Za njih je Krist bio propovjednik, a ne žrtva. Njihov uzor bila je poučna riječ, a ne ispaćeni bogo-čovjek. Krist spašava znanjem, a ne trpljenjem maltretiranja. U dubljem smislu katari su prezirali drveni križ na koji je pribijen Spasitelj. Poštovali su nutarnji križ koji je sjecište energija. S neba se spušta okomita i križa vodoravnu u čovjeku. Te dvije energije zajedno tvore put odrješenja. Kada u čovjeku obije postanu djelatne, u njemu se stvara križ neprolaznog svjetla. Negaciji vanjskog križa vodila ih je vjera o praizvoru svih stvari. Razum ne može predočiti istovremeno postojanje beskonačnosti i konačnosti te objasniti boga i svijet. Ako Duh potječe od Boga, onda materija nije njegova; Duh je dobar, a materija loša, nije njegova. Ako je, dakle, Bog vječna bit, tijelo je sjena, a svijet nositelj lika, sudbina drame osjetila. Taj zaključak vodio je do promjene teologije, morala i božje službe.

Spasonosna spoznaja ima značaj inicijacije. To je gnoza. Može potjecati samo od Svetog Duha. U svojim obrednim knjigama katari pišu da je spasonosna spoznaja naslijeđena neposredno od apostola, a nije posredno prenesena od samog Krista. Bilo je posredovano i polaganjem ruku. Jedini istinski križ za katare je značio probuđenu svijest o djelovanju Svetog Duha u pojedincu i polaganje ruku onih koji ga već poznaju. U suprotnosti je s krštenjem vodom sv. Ivana Krstitelja, čije krštenje je obred čišćenja koji "opere do čistog," ali ne "isprazni." Ivan Krstitelj između ostaloga rekao je: "Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim." (Marko 1: 7-8). U stvari, Krist je nastavio s radom. Katari su to krštenje nazivali "duhovnim krštenjem." Simbolika je jasna. Nad apostole se u obliku vatrenog plamena spustio Sveti Duh. To krštenje nazivamo "utjehom," na okcitanskom consolament, a na latinskom consolamentum. To je zagovornik (Paraklet), Sveti Duh je tješitelj koji izlijeva gnozu "l'entendensa del be" ("l'entendement du Bien"), što odgovara okcitanskoj spoznaji najvišeg dobra gnostika. Zatim dolazi do duhovnog vjenčanja, do mističnog združivanja Duha s dušom koja je zarobljena i zadržana u tijelu. Duša "prima" Duha koji joj otkriva na koji se način može spasiti i ponovno doći k njemu.

Spilja Betlehem	Pentagaram u spilji Betlehem

Ako zlo pobjeđuje u vremenu, onda dobro može pobijediti u vječnosti. Sve će se duše osloboditi i sva (dobra) kreacija bit će spašena. Vječnost povezana s besmrtnošću ukazuje na stanje biti u kojem nema suprotnosti i u kojem vrijeme i prostor više nisu važni. U tom smislu vječnost je bezgranična i bezvremenska.

Katari su se dijelili na vjernike – croyants i savršene – perfekti (Chretiens parfeits). Vjernici su bili ljudi koji su bili izvan škole misterija i nisu išli, ili još nisu išli putem učenika, ali su slutili istinu tog puta i slušali učenje katara. Za vjernike je istodobno postojala katarska crkva u kojoj su mogli slušati katarsko učenje. Perfekti su vršili božju službu i vjernicima dijelili blagoslov. Ako se netko od vjernika odlučio stupiti na novi put, bio je obavljen obredni prijem u bratstvo, consolamentum, što znači utjeha.