Dvorac Montségur bio je izgrađen na samom vrhu brijega visokog 1207. metara. Katari, koji su bili svjesni da će njihova vjera jednom biti proganjana, tražili su Mont ségur ili siguran brijeg. Duhovne vođe katarskog bratstva izabrali su Montségur za mjesto s kojeg su od početka 13. stoljeća vodili duhovni rad. Među katarima bio je poznat kao "svjetionik bratstva." Budući da dvorac nije sagrađen u obrambene svrhe, pod pokroviteljstvom katarskih vođa, graditelj ratnih strojeva Bertran Bacalaur ojačao mu je zidove 1204. g. Upravitelj dvorca, Raymond de Péreille, pozvao je 1232. godine ljude iz okolnih sela da obnove dvorac. Tek od te godine pa nadalje zaslužio je ime "dvorac." U dvorcu i u selu pod njim živjelo je 500 ljudi. Arheološke iskopine ukazuju na brojne aktivnosti koje su se tu odvijale.

Dvorac Montségur ima oblik lađe ili sarkofaga. Tlocrt dvorca je neuobičajen i dade se objasniti konfiguracijom terena. Iznad građevine uzdiže se glavna kula koja je proporcionalno niska. Zidovi dvorca visoki su 3,5 metra. I stepenište u dvorcu usko je i strmo. Imali su vlastiti bunar. Iz dvorca se vidi gorje Tabor i Pic St. Barthelemy, koje je povezano s dolinom Ariege.

Razmatrajući građevinski nacrt koji svjedoči o dubokom poznavanju astronomije, kompliciranim matematičkim proračunima (prilikom gradnje vodilo se računa o matematičkoj proporciji zlatnog broja) i azimutizmu, dvorac je izgrađen na mjestu na kojem je u prijašnjim vremenima stajalo svetište namijenjeno štovanju Sunca.

Monada Montségura

Dvorac je postavljen u odnosu na četiri strane svijeta. Iz geometrijskog plana dvorca možemo razabrati linije koje svjedoče da dvorac ima oblik pentagrama, kruga, kubusa i Davidove zvijezde (neke sličnosti nalazimo i u ostalim katarskim dvorcima koji se nalaze u okolici). Zračnim linijama povezan je sa susjednim gradovima.

Montségur ima mnogo dodatnih niša kroz koje prodire svjetlost sunca pod određenim kutom u njegovu unutrašnjost. To je jedna od rijetkih građevina na svijetu koja svojim položajem omogućava promatraču da točno odredi mjesto na kojem izlazi sunce tijekom cijele godine. Nastavljajući se na klasičnu građevinsku formulu misterija, Montségur je ponovno postao svetište sunca u koje 21. lipnja, na dan ljetnog solsticija, svjetlost izlazećeg sunca pada u kapelicu koja je bila svetište u dvorcu (nakon posvećenja u spilji Betlehem mladi perfekt uputio se u Montségur).

Katari nisu štovali Sunce jer je na njih utjecalo učenje manihejaca te su govorili o nutarnjem suncu. Za njih je predstavljalo sliku jednoga od atributa: "Sunce je oko Boga koji vidi sve i sudi sve."

U okolnim spiljama krije se nacrtan simbol najstarijih hramova Sunca koji je znan po imenu krizma ili Kristov monogram. Krizma je simbolična shema obrednog promatranja Sunca.

Tijekom albižanskog rata proširila se vijest o basnoslovnom blagu katara. To blago, koje je svojom neprocjenjivom vrijednošću uzburkavalo duhove mnogih, bilo je pohranjeno u dvorcu Montségur. Hugo von Arcis, "Seneschall" iz Carcassonea, Peter Amelij, nadbiskup Narbonne i Durand, albinski biskup dogovorili su se da treba konačno uništiti pirenejske utvrde koje su predstavljale opasnost za novo uređenje države i pravu vjeru. Pozvali su "naoružano bratstvo" u križarski pohod na Montségur.

Opsada je počela 1. ožujka  1244. Opsađenici su uspjeli ishoditi četrnaestodnevnu odgodu kako bi se u miru pripremili za enduru. Tabor katoličke vojske bio je smješten na sljemenu zapadno od dvorskih zidina, koje se i danas zove Campis. Napadači su opkolili cijeli brijeg (neki izvori navode 10.000 vojnika). Nitko nije mogao ući u dvorac niti ga napustiti. Unatoč tome opkoljeni na Montséguru održavali su kontakte s prijateljima iz doline. Neki povjesničari navode da je postojala široka mreža podzemnih kanala, vjerojatno prirodne spilje.

Zna se da su prisutni katari i vitezovi koji su poznavali svoju sudbinu čekajući smrt, primili consolamentum. Predzadnji dan podijelio im ga je veliki majstor Bertrand d'en Martia, nasljednik Guilhaberta de Castresa. Nitko nije ni pomislio na bijeg, kao da je svatko htio pokazati kako treba umrijeti za domovinu i vjeru. U noći 15. na 16. ožujka duhovni atributi koji su služili obredima u kapeli Montségura tajnim hodnicima odneseni su na sigurno. U osvit je naoružano bratstvo predalo dvorac. Ujutro 16. ožujka 1244. velika skupina od 205 muškaraca i žena uputilo se ka već pripremljenoj lomači koja ih je čekala u podnožju dvorca. I danas se zove Camps de Cremats, poljana lomače. Nadbiskup iz Narbonne pozvao je savršene da se pod prisegom odreknu svoje vjere, ali oni to nisu učinili, radije su izabrali smrt. Pjevajući omiljene pjesme sami su se bacali u vatru.

Nakon pada Montségura ustrajan boj protiv katara trajao je još sedamdesetak godina, naime od 1244. do 1330. kada su svi katari bili protjerani.

U podnožju dvorca nalazi se spomenik za 205 katara koje su 16. ožujka 1244. spalili na lomači, postavljen je na njivi Campus des Créments.

Montségur