Učenje prvih kršćana, put kojim je išao njihov osnivač, točno odgovara svojstvima škole misterija.

U krugu učenika koji su se okupili oko Isusa kao osnivača kršćanstva govorilo se i o tajni. Ta se tajna sama štitila tako, što brojni ljudi za nju nisu imali sluha. Za njih su učenje, praksa i bit osnivača kršćanstva ostali nerazumljiva tajna, iako su o njoj mogli slušati posvuda.

"Bog ne napušta svojih ruku djelo." Osnova ishodišne točke praizvorne prirode je ljubav. Bog nema ljubav spram nečega, nego je Bog prvi uzrok svih stvari, ljubav. U praizvoru je snaga koja doziva u život sve stvari. Ta snaga traži ono što je izgubljeno – to je posljednji ostatak božje iskre. To je iznimno važan djelić praizvorne prirode koji je zarobljen u dijalektici. On je, također, prauzrok nemira koji ne nalazi mira i čovjeku neprestano stavlja pred oči njegove nedostatke. Takvo stanje često uzrokuje intenzivnu životnu borbu, trud da se pravilno izvode moralne i etičke norme, tj. da se osigura bolji socijalni nivo.

Isus je poučavao o praktičnom hodu putem samooslobađanja. Naglasak nije na posredovanju intelektualnog znanja, nego na nutarnjem slušanju i razumijevanju riječi koja je bila na početku te je bila posredovana kao živa slika, kao živa perspektiva. Te su riječi uvijek bile namijenjene onima koji su – gledano sa stajališta mikrokozmosa – došli do određenog stupnja iskustva i zrelosti, nakon što su prozreli igru dijalektike i imali oči za disharmoniju i njenu nerješivost u ovom svijetu. To je spoznaja da ovaj svijet, bez obzira na svoj oblik, nije poželjan u svijetu stvoritelja. Isus je učio o djelovanju utjecaja iz praizvorne prirode na praatom koji se potom procesno otvara.

Dio teksta iz Ivanovog evanđelja
Čovjek u svojem sadašnjem stanju pripada po svojem mišljenju, osjećanju, htijenju i djelovanju, svijetu tame. Potječe od "krvi i volje tjelesne" te "volje muževlje" (Ivan 1:13) i zato djeluje po fizičkim, kemijskim i biološkim snagama ovoga svijeta. Ipak, u svakom pojedincu prisutan je i duhovni element, organ prijemčiv za svjetlo Duha. Leži skriven u srcu svakog ljudskog bića, a poznat je i kao iskra Duha u srcu. Njegovo djelovanje ometa laž tame, zbog čega Ivan kaže: "K svojima dođe i njegovi ga ne primiše (Ivan, 1:11).