Godine 1947. u Palestini u qumranskim spiljama koje se nalaze nedaleko obale Mrtvog mora, pronađeni su Qumranski spisi. Nalazili su se u dva velika ćupa zamotani lanenim platnom.

Qumranski svici sadrže najstarije izvode biblijskih knjiga koje su do sada otkrivene. Među njima nalazi se oko dvjesto različitih svetopisamskih rukopisa od kojih najstariji datira iz sredine 3. st. pr.n.e., a najmlađi iz prve polovice 1. st. n.e. Pisani su na hebrejskom i aramejskom jeziku. Dijelimo ih na one koji su zanimljivi zbog Novog zavjeta i početaka kršćanstva te na one koji sadrže odlomke tekstova iz židovske Biblije.

Okolica Qumrana u kojoj su živjeli eseni
Rukopisi se pripisuju esenima (iako dokazi o podrijetlu svih svitaka nisu određeni, jer ne navode njihovo ime) koji su na tom području živjeli oko 400 godina prije Krista. Znatan broj rukopisa izražava stajalište koje je u suprotnosti s drugom zajednicom, vjerojatno onom koja je nadzirala jeruzalemski hram. Eseni službeno nisu priznavali duhovne dogme i njihov hram, već su živjeli po svojim pravilima. Odbacivali su žrtvovanje životinja u hramu i bili su vegetarijanci. Rimski filozof Flavije naziva ih "gospodarima svoje naravi i utjelovljenjem mira."