Pitagorino učenje nadovezuje se na egipatske misterijske kultove. Ipak, moguće je opaziti veliku razliku među učenjima. U egipatskoj kulturi osjetila tadašnjih ljudi poticana su gradnjom velikih simbola poput hramova i sfingi. Pitagora je apstraktniji. Mit je predočio simbolikom brojeva, tako kod njega brojevi zauzimaju vodeće mjesto, baš kao glazba, geometrija i astronomija.
Platon je uči da područje spoznaje svijeta duha i njegov red u kojem se nalaze silnice stvaranja. Nasuprot tome stoji red tame, svijet osjetilnosti. U tom svijetu spoznajnih fenomena samo su slutnje, slike sjena istinske stvarnosti.
Sokrat je bio uvjeren da Kozmički red i harmonija uvijek moraju biti vodeće sile u čovjekovom životu. U Akademiji je učenike učio samospoznaji, spoznaji svijeta, iskustvima duhovnog svijeta, stremljenju k istini i uništenju iluzija.
